LJUBAV ..............OD LIPA
{srijeda|02.07.2008.}

Od naše ljubavi i sreće, Gle, zvijezde su večeras veće; A šum što dopire iz grada, Nije l' ko pjesma vodopada? O, to je polet u visinu! Srca nam zamiru i ginu. U ljubavi bih s tobom, draga, Nestati htio ja bez traga. D.Cesaric

DVOJE
{utorak|01.07.2008.}

Ljubeći se od postanja Kroz maglu svijeta dvoje bludi, Sa čudnom čežnjom, da se nađu U metežu stranih ljudi. Razmišljaju o sebi cesto I prevarit će se kadikad, Da su jedno drugo našli, A neće se naci nikad. Pa ipak, on će jednom doć U sobu onoga hotela, U kom je ona cijelu noć Uz uzdisaje mora bdjela. Pred zoru, kad u krevet legne, Na onu misleć koju traži, Ni slutit neće, da mu jorgan Pokrivaše već njene draži. I možda će u restoranu Iz one čaše on da pije, Na kojoj bjehu njena usta Nekoliko dana prije. D. Cesarić

OD LIPA
{utorak|01.07.2008.}

Ti cvijete moj tajanstveni Ti cvijete moj tajanstveni, ti ružo čudesna, tražio sam te ja i kad sam prošao kraj tebe i pogledao na te, duša mi zadrhta sva. Srce je moje naslutilo tajanstvenosti moć, srce je moje oćutilo kako se vedri noć. U mojoj je duši sijevnulo svjetlo golema blaga. Sve moje biće je čeznulo za tobom, za tobom, draga, ti cvijete moj tajanstveni, ti ružo čudesna. O, bogat sam – pomozi mi da podignem, ponesem blago svoje, sve blago duše moje

ANDJELE MOJ
{utorak|01.07.2008.}

Andjele moj andjele moj moja budi istinska ljubavi tvoje ne želim se odreći pjesme volim da pišem pjesme ljubavne igre meni su drage u tvom krevetu ostat ću budan do jutra nježnost svoju pružam samo tebi latice moja velika sloboda čini me tvojim robom ljubavi daj mi svoje jer ti si žena žena koju iščekujem čitav život svoj mali osmijeh podaj mi voljena moja ovo je tvoje doba u mom srcu rođena si kao zvijezda danica http://ljubavnapoezija.blog.hr/2006/09/index#1621525071

OD WOMAN67
{ponedjeljak|30.06.2008.}

ne marim da pijem al sam pijan cesto, u graji bez druga,sam kraj pune case, zaboravim zemlju,zaboravim mesto na kome se jadi i poroci zbrase. na marim da pijem.al kad pridje tako svet mojih radosti,umoran,i moli za mir za spasenje,za smrt il pako ja se svemu smejem pa me sve i boli. i pritisne ocaj,sam bez moje volje, ceo jedan zivot,i njime se krace; uzvik ga prolama:nece biti bolje,nikad,nikad bolje,nikad biti nece! i ja zlim sebe.meni nije dano, da ja imam zemljubez ubogih ljudi, oci plave tople,kao leto rano, zivot u svetlosti bez mraka i studi. i zeleci da se zaklonim od srama, pijem,i zazelim da sam pijan dovek; tad ne vidim porok,drustvo gde je cama, tad ne vidim ni stidsto sam i ja COVEK! napisao u svom sramu ljudskom vladimir petkovic DIS

OD SEAGULL
{ponedjeljak|30.06.2008.}

Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove. Napisati, na primjer: "Noć je posuta zvijezdama, trepere modre zvijezde u daljini." Noćni vjetar kruži nebom i pjeva. Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove. Volio sam je, a ponekad je i ona mene voljela. U noćima kao ova bila je u mom naručju. Ljubljah je, koliko puta, ispod beskrajna neba. Voljela me, a ponekad i ja sam je volio. Kako da ne volim njene velike nepomične oči. Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove. Misliti da je nemam, osjećati da sam je izgubio. Slušati noć beskrajnu, još mnogo dužu bez nje. I stih pada na dušu kao rosa na pašnjak. Nije važno što je ljubav moja ne sačuva. Noć je posuta zvijezdama i ona nije uza me. To je sve. U daljini netko pjeva. U daljini. Duša je moja nesretna što ju je izgubila. Kao da je želi približiti, moj pogled je traži. Srce je moje traži, a ona nije uza me. Ista noć u bijelo odijeva ista stabla. Ni mi, od nekada, nismo više isti. Više je ne volim, sigurno, ali koliko sam volio! Moj glas je tražio vjetar da takne njeno uho. Drugome. Pripast će drugome. Ko prije mojih cjelova. Njen glas i jasno tijelo. Njene beskrajne oči. Više je ne volim, zaista, no možda je ipak volim? Ljubav je tako kratka, a zaborav tako dug. I jer sam je u noćima poput ove držao u naručju, duša je moja nesretna što ju je izgubila. Iako je to posljednja bol koju ni zadaje i posljednji stihovi koje za nju pišem. Neruda (sea za tebe betty boop)

SLAP
{subota|28.06.2008.}

TEČE I TEČE,TEČE JEDAN SLAP, ŠTO U NJEM ZNAČI MOJA MALA KAP. GLE,JEDNA DUGA U VODI SE STVARA I SJA I DRŠĆE U HILJADU ŠARA. TAJ SAN U SLAPU DA BI MOGO SJATI I MOJA KAPLJA POMAŽE GA TKATI. D.Cesarić

PJESMA MRTVOG PJESNIKA
{subota|28.06.2008.}

Moj, prijatelju mene više nema, Al nisam samo zemlja, samo trava, Jer knjiga ta, što držiš je u ruci, Samo je dio mene koji spava. I ko je čita u život je budi. Probudi me, i bit ću tvoja java. Ja nemam više proljeća i ljeta, Jeseni nemam, niti zima. Siroti mrtvac ja sam, koji u se Ništa od svijeta ne može da prima. I što od svijetlog osta mi života, U zagrljaju ostalo je rima. Pred smrću ja se skrih (koliko mogoh) U stihove. U mraku sam ih kovo, Al zatvoriš li za njih svoje srce, Oni su samo sjen i mrtvo slovo. Otvori ga, i ja ću u te prijeći Ko bujna rijeka u korito novo. Još koji časak htio bih da živim U grudima ti. Sve svoje ljepote Ja ću ti dati. Sve misli. Sve snove, Sve što mi vrijeme nemilosno ote, Sve zanose, sve ljubavi, sve nade, Sve uspomene -- o mrtvi živote! Povrati me u moje stare dane! Ja hoću svjetla! Sunca koje zlati Sve čeg se takne. Ja topline hoću I obzorja, moj druže nepoznati. I zanosa! i zvijezda kojih nema U mojoj noći. Njih mi, dragi, vrati. Ko oko svjetla leptirice noćne Oko života tužaljke mi kruže. Pomozi mi da dignem svoje vjeđe, Da ruke mi se u čeznuću pruže. Ja hoću biti mlad, ja hoću ljubit, I biti ljubljen, moj neznani druže! Sav život moj u tvojoj sad je ruci. Probudi me! Proživjet ćemo oba Sve moje stihom zadržane sate, Sve sačuvane sne iz davnog doba. Pred vratima života ja sam prosjak. Čuj moje kucanje! Moj glas iz groba. D.Cesarić .